Gotovo da ne postoji roditelj koji se nije susreo s rečenicama: Dijete uči kroz igru; Igrajte se s djecom; Igra je najvažnija aktivnost za djetetov razvoj…
I dok čitamo priručnike o tome kako se igrati s djecom, gledamo snimke DIY projekata s djecom, lutamo među brojnim informacijama i savjetima stručnjaka za odgoj – često zaboravimo na vlastiti instinkt i dijete koje živi u nama. Roditelji su preplavljeni savjetima i koracima u odgoju te zbunjeno primjenjuju tehnike i aktivnosti nesigurni u ono što rade.
Važno je znati da su djeca, adolescenti i odrasli mentalno fleksibilniji i otvoreniji učenju kad uđu u zajedničko stanje radosti. Igra povezuje i prirodno motivira jer s njom idu hormoni koji utječu na dobro raspoloženje, a pokrenuti su smijehom, iznenađenjem, kretanjem, izazovima i uspjehom. Pozitivni osjećaji podržavaju pamćenje i olakšavaju stvaranje ravnopravnog i toplog odnosa između dionika tog procesa (roditelja i djeteta).
Roditelju je važno poznavati spoznajne faze igre:
– Senzomotorička igra: istraživačka igra koja se prirodno javlja u ranoj dojenačkoj fazi, dijete voli intenzivne igračke sa zvukovima i detaljima, promatra izraze lica bliskih osoba, igra se svojim udovima, uživa u vrlo jednostavnim interaktivnim igrama (ku-kuc, škakljanje, dodirivanje, pjevanje i plesanje s djetetom u naručju i sl.)
– Konstruktivna igra: javlja se u razdoblju od 18-24 mjeseci, dijete se igra s igračkama i predmetima na način da ih koristi u skladu s njihovom funkcijom (slaže jednostavne umetaljke, koristi funkcije jednostavnih igračaka, imitira radnje odraslih osoba), u ovoj fazi djetetu ponudite igre poput kuhanja, spremanja, „korištenja alata“, koristite se svakodnevnim vještinama i omogućite djetetu suradnju u svim aktivnostima.
– Igra pretvaranja: javlja se u dobi od 36 mjeseci, djetetu su sve manje potrebne stvarne igračke u zamišljanju imaginarnog svijeta, dijete se koristi mimikom, govorom, pokretima kako bi stvaralo i sudjelovalo u svijetu mašte, igra mu prirodno služi kao terapija za stresne događaje. U ovoj fazi koristite priliku da neugodne i dosadne situacije obogatite igrom i motivirate dijete na izvršavanje obaveza, npr. ukoliko dijete ne voli pospremati, predložite sljedeće: Stavimo kape i pregače te brzo očistimo tvoju hotelsku sobu, možda u sefu pronađemo neko tajno blago!
– Igra s pravilima: javljaju se u dobi od 4 godine, dijete razumije društvena pravila u okviru igre, može čekati na red, razvija koncentraciju i pažnju kroz društvene igre.
Kako bismo ispravno interpretirali djetetovu motivaciju, važno je znati da postoje i društvene faze igre: promatranje, samostalna igra, usporedna igra, usporedno-svjesna igra, jednostavna socijalna ili povezujuća igra, uzajamna igra i suradnička igra. Složenost igre mijenja se rastom i razvojom djeteta. Igra postaje sve složenija, a dijete je sklono u igru uključivati druge (odrasle i djecu) te nadograđivati njihove ideje.
Na koje načine se roditelj može uključiti u igru?
- planirajte zajedničko vrijeme u danu (podesite alarm i na sat vremena odložite telefone i druge gadgete)
- povećajte vrijeme za igru proporcionalno povećanim očekivanjima i izazovima (npr. polazak u vrtić, trudnoća i očekivanje drugog djeteta, izazovi u školi i sl.)
- pratite djetetove interese, pokrete i mimiku lica, uključujte se s manjim izazovima u igru
- organizirajte igračke i stavite naljepnice na igračke kako bi dijete lakše pospremalo za sobom
- odredite pravila u igri, npr; samokontrola (ukoliko je netko ozlijeđen, igra se prekida), ljubaznost, poštovanje, samoorganizacija, trajanje (npr. završi domaću zadaću prije igre) i sl.
- opustite se i uživajte u trenutku
Marija Matulin Jelić, mag.paed. et mag.educ.hist.
Literatura:
Davis, A., Isaacson, L. i Hawell, M. (2021.) Strategije Floortimea za poticanje razvoja djece i adolescenata
Klarin, Mira (2017.) Psihologija dječje igre
